Roditelji su prvi uzor djeci, pa njihova uloga u stvaranju navika pranja ruku ima presudnu važnost. Ako dijete vidi da roditelji peru ruke prije jela, nakon povratka izvana ili nakon igre s kućnim ljubimcem, i samo će se truditi činiti isto. U prvim godinama života djeca sve promatraju i oponašaju, pa su dosljedni roditeljski postupci najjača lekcija. Takav primjer jači je od bilo kakvog objašnjavanja.
Kako bi pranje ruku postalo svakodnevna rutina, važno ga je uključiti u raspored dana. Djeca vole ponavljanje i sigurnost koju donosi rutina, pa će ih redovito podsjećanje s vremenom naviknuti na tu higijensku praksu. Pranje ruku prije obroka ili nakon povratka iz vrtića može postati prirodan prijelaz iz jedne aktivnosti u drugu. Kada se ta praksa povezuje s pozitivnim iskustvima, dijete je još spremnije da je usvoji.
Pohvala i strpljenje dodatno pomažu u stvaranju trajnih navika. Svaki put kada dijete samostalno opere ruke, treba ga pohvaliti i potaknuti da to radi i ubuduće. Ako se dogodi da zaboravi, važno je nježno podsjetiti, a ne kritizirati. Time se stvara pozitivna atmosfera u kojoj dijete razvija osjećaj odgovornosti i samostalnosti. Na taj način roditeljska podrška postaje osnova za zdrave navike koje će pratiti dijete cijeli život.